Znojenje je normalan, fiziološki proces kojim reguliramo tjelesnu temperaturu. Njime se tijelo oslobađa viška topline koja nastaje različitim metaboličkim procesima ili pak topline koja nastaje pojačanim fizičkim naporom, vanjskim utjecajima (ljetne visoke temperature) i drugo (stres, emocionalna stanja). Na žalost mnogih, regulacijom znojenja upravlja dio živčanog sustava koji nije pod kontrolom naše volje, tzv. autonomni (vegetativni) dio živčanog sustava.
Normalna tjelesna temperatura iznosi 37 ºC, a kada poraste iznad te vrijednosti mozak šalje signale žlijezdama znojnicama za lučenje znoja. Žlijezde znojnice razvile su se u 2 oblika: ekrine i apokrine.
Ekrine žlijezde znojnice u ljudskom tijelu nalazimo posvuda. Smatra se da ih ima između 2 i 5 milijuna. Najviše ih je na donjem dijelu stopala i na dlanovima. Znoj kojeg luče najvećim dijelom sastoji se od vode i soli (natrijevog klorida), te ponešto aminokiselina.
Apokrine žlijezde nazivamo još i “mirisne žlijezde”. Brojčano ih je manje te su smještene na određenim područjima kože, kao što su pazušne jame, vanjski zvukovod, područje vlasišta i intimno područje. Ove žlijezde izlučuju znoj koji sadrži visok postotak proteina i ugljikohidrata. Znoj koji luče ove žlijezde količinski je manji od ekrinog znoja, ali nam zadaje više tegoba. Naime, djelovanjem bakterija s površine kože na takav znoj nastaje neugodan miris te pojava „žutih mrlja“.
Zanimljiva je činjenica da kada temperatura u tijelu naraste, središnji živčani sustav u mozgu stimulira samo ekrine žlijezde na lučenje znoja koje tako rashlade organizam. Međutim, kada smo u stanju emocionalnog stresa aktiviraju se i ekrine i apokrine žlijezde, čime se stvara velika količina ekrinog znoja te manja količina apokrinog znoja koji poprima neugodan miris.
Kada govorimo o poremećajima lučenja znoja postoje tri tipa: hiperhidroza, hipohidroza te anhidroza.
Hiperhidroza predstavlja pojačano lučenje znoja u slučajevima intezivne fizičke aktivnosti, visoke vanjske temperature, stresa, trudnoće, menopauze itd. Ona se javlja kod 1 do 3% ljudi i najčešće u razdoblju puberteta i adolescencije. Iako je takvo znojenje normalno, osobe koje pate od hiperhidroze se znoje pretjerano i u uvjetima koji kod većine ljudi ne dovode do znojenja. Pojačano lučenje znoja može se pojaviti i kao posljedica djelovanja nekih lijekova (antipsihotici). Hiperhidroza se kao jedan od simptoma bolesti javlja kod: malarije, upale pluća, hipoglikemije, infarkta miokarda itd. Kao posljedica hiperhidroze nerijetko se javljaju gljivične infekcije i kožne bradavice.
Hipohidroza ili smanjeno lučenje znoja javlja se u slučaju dehidracije te kao jedan od simptoma kod nekih bolesti. Može se javiti kod Adisonove bolesti (hormonalna neravnoteža), kod srčanog ili bubrežnog zatajenja, oštećenja centralnog i perifernog živčanog sustava, kao i nekih kožnih bolesti primjerice psorijaze. U starijih ljudi je uobičajeno da tijelo luči nešto manje znoja nego u mladih. Hipohidroza se također može javiti i kao posljedica korištenja lijekova (antipsihotici).
Anhidroza predstavlja gubitak mogućnosti znojenja, ponekad ju je teško dijagnosticirati i može biti opasna po život. Primjerice, tokom ljetnih vrućina tijelo se putem znoja hladi, no ukoliko žlijezde znojnice ne rade normalno može lako doći do pregrijavanja tijela, što može imati fatalne posljedice.
Dezodoransi i antiperspiranti
Jedno od najčešće korištenih riješenja za prekomjerno znojenje i neugodne tjelesne mirise su svakako dezodoransi i antiperspiranti. Prilikom odabira dezodoransa i antiperspiranta potrebno je prilagoditi ga tipu kože, a osobito u slučaju osjetljive, oštećene kože ili prekomjernog znojenja.
Uloga dezodoransa je djelotvorno spriječiti tjelesne mirise i njihovo nastajanje. Oni sadržavaju bakteriostatike koji usporavaju rast i razvoj bakterija ili apsorbiraju bakterije koje stvaraju mirise. Dezodoransi sadrže i antiseptike koji smanjuju količinu bakterija i stvaraju kiselo okruženje na površini kože neprikladno za razvoj bakterija. Ipak dezodoransi nemaju značajan utjecaj na količinu izlučenog znoja. Oni često imaju dodane mirise za prikrivanje neugodnih mirisa. U današnje vrijeme sve je više dezodoransa koji ne sadrže alkohol , konzervanse , boje i aluminijeve soli, a svi navedeni sastojci mogu dovesti u nekih osoba do crvenila kože odnosno alergijskih reakcija.
Antiperspiranti djeluju tako da kompleksi aluminijevih soli (aluminijev klorid) prodiru u znojne kanaliće, stvaraju kisele uvjete i za razliku od dezodoransa, blokiraju znojne kanale apokrinih žlijezda znojnica i tako smanjuju količinu znoja koji dospijeva na površinu kože. Zbog smanjene proizvodnje znoja, stvara se manje vlage i osjetno manje mirisa. Ukoliko visoko učinkoviti antiperspiranti ne zaštite od znojenja, postoji mogućnost da patite od hiperhidroze.
Drugi načini liječenja hiperhidroze
Iontoforeza kao jedan od alternativnih oblika liječenja hiperhidroze se koristi za terapiju palmoplatarne hiperhidroze (dlanovi i stopala). Iontoforeza se temelji na primjeni slabe istosmjerne (20mA) ili pulsirajuće struje koja preko kože dovodi ione i uz redovitu primjenu normalizira stvaranje znoja, a da pritom ne oštećuje i ne utječe dugoročno na rad znojnih žlijezda. Međunarodne studije su u posljednjih 20 godina pokazale da se uz redovnu primjenu iontoforeze izlučivanje znoja smanjuje za 90%.
Primjena botulinum toksina A također se koristi za liječenje prekomjernog znojenja. Tretman botulinum toksinom A blokira postganglijska simpatička vlakna te je vrlo djelotvoran uz minimalne nuspojave kao što su slabost mišića i glavobolja. Botulinum toksin A injeciran u područje dlanova ili pazuha djeluje oko 5 mjeseci.
Jedna od prvih terapija hiperhidroze bila je simpatektomija odnosno kirurško liječenje. Bolesnici s aksilarnim znojenjem mogu se liječiti kirurški odstranjenjem aksilarnih znojnica ili liposukcijom. Osobe sa znojenjem dlanova mogu se liječiti endoskopskom transtorakalnom simpatektomijom. Moguće komplikacije su fantomsko znojenje, kompenzatorno znojenje, gustatorno znojenje i Hornerov sindrom. Zbog posljedične kompenzatorne hiperhidroze i ostalih navedenih komplikacija kirurško liječenje nije zaživjelo kao terapija izbora.
Na kraju bi trebalo svakako napomenuti kako je liječenje prekomjernog znojenja odnosno hiperhidroze zahtjevno, potrebno je terapiju često ponavljati te oboljeli mora biti ustrajan u svome liječenju.
Uzevši u obzir sve metode liječenja hiperhidroze uvijek treba imati na umu par jednostavnih savjeta:
- Najvažnija je obilna hidratacija – dnevno je potrebno unositi dovoljne količine tekućine (barem 2L vode).
- Izbjegavanje odjeće od umjetnih materijala je korisno jer primjerice u poliesterskoj odjeći koža vam neće „disati“, što će zadržavati znoj i toplinu na koži te pojačati znojenje.
- Stres je također jedan od glavnih okidača prekomjernog znojenja, stoga je potrebno pokušati biti staložen i smiren u svim životnim situacijama, čime bi se svakako povećala kvaliteta obavljanja svakodnevnih aktivnosti.
mag.pharm. Antonio Lepur