T.E.N.S. ili E.M.S.?

Bol je neugodno osjetno i emocionalno iskustvo koje nastaje kao posljedica mogućeg ili već postojećeg oštećenja tkiva. Bol posjeduje fizičku komponentu, koju uzrokuje podražaj nociceptora, i psihičku komponentu na koju utječu prethodno bolno iskustvo, spol, dob, socijalni, kulturološki i religijski čimbenici.

Kako nastaje osjet boli?

Put širenja bolnog podražaja od mjesta nastanka ozljede do mozga naziva se bolni put, a svjesno doživljavanje boli nocicepcija. Dijeli se u četiri faze:

1. PODRAŽAJ (TRANSDUKCIJA)

Mehanički, kemijski ili termički podražaj registriraju nociceptori – receptori za bol. Građeni su od tankih živčanih vlakana, najviše ih pronalazimo u koži, potkožnom tkivu, tetivama, mišićnim ovojnicama i seroznim membranama. Nema ih u unutarnjim organima. Njihova uloga je da vanjski podražaj prevedu u živčani impuls.

2. PRIJENOS (TRANSMISIJA)

Živčani impuls se prenosi perifernim živcem od nociceptora do kralježnične (leđne) moždine.

3. OBRADA (MODULACIJA)

U kralježničnoj (leđnoj) moždini pomoću posebnih mehanizama dolazi do obrade i transformacije bolnog podražaja.

4. DOŽIVLJAVANJE BOLI (PERCEPCIJA)

U čevrtoj fazi dolazi do projekcije živčanih putova za prijenos boli u moždanu koru i svjesnog doživljavanja boli. Kako će u konačnici biti doživljen bolni podražaj ovisi i o psihičkom stanju osobe.

Prema duljini trajanja bol dijelimo na akutnu i kroničnu. Akutna bol je predvidljivi fiziološki odgovor organizma na kemijski, mehanički ili temeperaturni podražaj. Ako se akutna bol ne liječi i traje dulje od 6 tjedana, naziva se kroničnom boli. Bol se može liječiti farmakološkim i nefarmakološkim metodama. Farmakološke metode su lijekovi protiv boli – analgetici, slabi opioidi i jaki opioidi u kombinaciji s pomoćnim tvarima. U nefarmakološke metode se svrstavaju T.E.N.S, akupunktura, laser, UZV, fizikalna terapija, …

T.E.N.S.(Transcutaneous Electrical Nerve Stimulation)

T.E.N.S. je neinvazivna, pristupačna, sigurna i jednostavna metoda smanjenja boli korištenjem električne struje koja djeluje na živčane završetke. Može se samostalno primjenjivati jer ne postoji rizik od predoziranja, nuspojave i interakcije s lijekovima su rijetke.

Svaki T.E.N.S. čine uređaj pomoću kojega se određuje intenzitet, trajanje i amplituda struje te elektrode. Elektrode se postavljaju na zdravu kožu, u blizinu ili direktno na bolno mjesto. Elektrode se nikada ne postavljaju na prednju ili stražnju stranu prsa, na prednju stranu vrata, na područje oko očiju te u unutrašnjost organizma. Električna struja smanjuje aktivnost nociceptora i senzibilizaciju u središnjem živčanom sustavu pri visokim frekvnecijama te aktivira otpuštanje različitih endogenih opioida koji smanjuju bol pri niskim frekevencijama. Maksimalan analgetski učinak je ostvaren kada se akumulira snažna bezbolna električna parestezija ispod elektroda i zbog toga je važno da se pacijente nauči pravilno služiti njime.

Treba naglasiti da najjači intenzitet električnih imuplsa ne znači najbrže smanjenje boli. Potrebno je pronaći idealan način rada, idealnu frekvenciju koja će najučinkovitije ublažiti bol. A ona se razlikuje od pojedinca do pojedinca. T.E.N.S. se može koristiti kao jedina terapija, ali i kao dopuna drugim farmakološkim i nefarmakološkim metodama. Odličan je i koristan proizvod ukoliko se zna koristiti na pravilan način!

E.M.S. (Electrical Muscle Stimulation)

Na prvi pogled E.M.S. i T.E.N.S. uređaji su vrlo slični, nuspojave i kontraindikacije su im iste, ali indikacija i način djelovanja u potpunosti različiti.

E.M.S. elektrode se postavljaju na zdravu kožu, u blizini mišića koji se želi tretirati. Nikada se ne postavljaju na prednju ili stražnju stranu prsa, na prednju stranu vrata, na područje oko očiju te u unutrašnjost organizma. Elektrode kao vanjski stimulator šalju električne impulse u živce stimulirajući ih da pošalju signale u određeni mišić koji na to reagira nehotičnom kontrakcijom. Na taj se način oponaša normalna mišićna aktivnost.

Prije početka korištenja T.E.N.S. – a i E.M.S. – a bilo bi dobro da se konzultira stručna osoba, npr. fizioterapeut, kako ispravno postaviti elektrode radi ostvarivanja što boljeg učinka.